Leti ko lišće što vir ga vije,

za let si, dušo, stvorena.

(Tin Ujević, Igračka vjetrova)

Naviknuli ste nas na lijepe vijesti. Kreativnost, radost, humanitarni rad, zelenilo, kolače, božićne ukrase, natjecanja, olimpijade, izlete. Milijun najljepših planova iz neiscrpne radionice Jagode Lerotić. U ovim trenucima nevjerice i neizmjerne tuge hvatamo se za sve ono lijepo što ste prošli s nama. Vaš glas i smijeh još nam odzvanjaju u ušima. Pokušavamo se držati dostojanstveno jer znamo da biste Vi tako htjeli. Da sve odradimo kako treba, uzdignute glave, pedantno i pošteno. Onako kako ste Vi naučili tolike generacije: uvijek raditi moralno, marljivo i s ljubavlju. Vaša inteligencija, nevjerojatan smisao za humor, znanje i savjesnost, ljubav prema poslu i ponos na učenike i sve što rade nikad se neće zaboraviti. Nedavno ste s njima sadili stabla. Širili to svoje zeleno srce kroz prirodu i ljude. Nastavit će rasti – i vaši projekti i vaša djeca. Zalit ćemo ih suzama, ali nikad nećemo zaboraviti ono što ste nas naučili. Veliki ljudi ostavljaju velike praznine, no trudit ćemo se puniti taj crni beskraj mislima o svemu lijepome što ste napravili, u nadi da smo svi barem djelomično doprinijeli tom pamtljivom osmijehu. Beskrajno nedostajete. Na kraju ovozemaljskog puta – ostajete zauvijek živjeti u našim srcima.