talijanskom jeziku, što nije bio problem uzimajući u obzir da dolazimo iz jezične gimnazije pa smo povezali interdiscipliniranost učenja. Nakon dirljive i jedinstvene mise uputili smo se u zajednicu Cenacolo. To je za nas učenike bio najpotresniji, ali i najljepši dio puta. Nakon gledanja filma o samom nastanku zajednice, poslušali smo dva nevjerojatna svjedočanstva mladih ljudi i saznali o njihovoj emotivnoj borbi protiv ovisnosti i pronalasku trajnih vrednota. Najljepši je dio potrage kada pronađu spas upravo u Božjoj ljubavi i prihvaćanju vjere u vlastitu preobrazbu na pravi put. Jedno izlaganje bilo je na engleskom jeziku što nas je potaknulo na korištenje naučenog jezika i iznimno smo ponosni na međupredmetno učenje u ovome projektu. Shvatili smo, također, kako je ovaj projekt konkretan primjer ŠKOLE ZA ŽIVOT.

Put je bez sumnje, osvijestio mnoge od nas o okrutnosti ovisnosti. Ona bezdušno oduzima sve vrijedne stvari u životu. Mladić koji je vodio izlaganje rekao je: „Najbolnija je stvar bila što je u tom trenutku moja sestra izgubila brata, a moji roditelji sina. Vratim li se sada, oni me neće dobiti natrag, sve dok se u potpunosti ne preobratim.˝ Nadam se da će te riječi ostati u srcu svih mojih vršnjaka.

Nakon posjeta Etno-selu Herceg, nesvakidašnjeg i jedinstvenog ambijenta, vratili smo se u Split obnovljeni i ispunjeni dojmovima.

                                                                                             Martina Parčina, 2.c